vijesti

Dana 10. aprila 2023. godine, američki predsjednik Joe Biden potpisao je zakon kojim se zvanično okončava "nacionalna vanredna situacija" zbog COVID-19 u Sjedinjenim Američkim Državama. Mjesec dana kasnije, COVID-19 više ne predstavlja "vanrednu situaciju javnog zdravstva od međunarodnog značaja". U septembru 2022. godine, Biden je izjavio da je "pandemija COVID-19 završena", a tog mjeseca je u Sjedinjenim Američkim Državama bilo više od 10.000 smrtnih slučajeva povezanih s COVID-19. Naravno, Sjedinjene Američke Države nisu jedine koje daju takve izjave. Neke evropske zemlje proglasile su kraj pandemijske vanredne situacije COVID-19 2022. godine, ukinule ograničenja i upravljale COVID-19 kao gripom. Koje lekcije možemo izvući iz takvih izjava u historiji?

Prije tri stoljeća, francuski kralj Luj XV proglasio je kraj epidemije kuge koja je bjesnila južnom Francuskom (vidi fotografiju). Stoljećima je kuga ubijala zapanjujući broj ljudi širom svijeta. Od 1720. do 1722. godine, umrlo je više od polovine stanovništva Marseillea. Glavna svrha dekreta bila je omogućiti trgovcima da nastave svoje poslovne aktivnosti, a vlada je pozvala ljude da pale lomače ispred svojih domova kako bi "javno proslavili" kraj kuge. Dekret je bio pun ceremonija i simbolike te je postavio standard za naknadne deklaracije i proslave kraja epidemije. Također baca oštro svjetlo na ekonomsko obrazloženje iza takvih objava.

Proklamacija kojom se u Parizu pali lomača u čast kraja kuge u Provansi, 1723.

Ali da li je dekret zaista okončao kugu? Naravno da ne. Krajem 19. vijeka, pandemije kuge su se i dalje dešavale, tokom kojih je Alexandre Yersin otkrio patogen Yersinia pestis u Hong Kongu 1894. godine. Iako neki naučnici vjeruju da je kuga nestala 1940-ih, ona je daleko od toga da je historijski relikt. Zaražava ljude u endemskom zoonotičkom obliku u ruralnim područjima zapadnog dijela Sjedinjenih Država i češća je u Africi i Aziji.

Dakle, ne možemo a da se ne zapitamo: hoće li pandemija ikada završiti? Ako hoće, kada? Svjetska zdravstvena organizacija smatra da je epidemija završena ako nijedan potvrđen ili sumnjiv slučaj nije prijavljen dvostruko duže od maksimalnog perioda inkubacije virusa. Koristeći ovu definiciju, Uganda je proglasila kraj najnovije epidemije ebole u zemlji 11. januara 2023. Međutim, budući da je pandemija (termin izveden od grčkih riječi pan ["svi"] i demos ["ljudi"]) epidemiološki i sociopolitički događaj koji se dešava na globalnoj razini, kraj pandemije, kao i njen početak, ne zavisi samo od epidemioloških kriterija, već i od društvenih, političkih, ekonomskih i etičkih faktora. S obzirom na izazove s kojima se suočavamo u eliminaciji pandemijskog virusa (uključujući strukturne zdravstvene nejednakosti, globalne tenzije koje utječu na međunarodnu saradnju, mobilnost stanovništva, antivirusnu otpornost i ekološku štetu koja može promijeniti ponašanje divljih životinja), društva često biraju strategiju s nižim društvenim, političkim i ekonomskim troškovima. Strategija uključuje tretiranje nekih smrtnih slučajeva kao neizbježnih za određene grupe ljudi sa lošim socioekonomskim uvjetima ili osnovnim zdravstvenim problemima.

Dakle, pandemija završava kada društvo zauzme pragmatičan pristup sociopolitičkim i ekonomskim troškovima mjera javnog zdravstva – ukratko, kada društvo normalizuje povezane stope smrtnosti i morbiditeta. Ovi procesi također doprinose onome što je poznato kao „endemija“ bolesti (“endemija” dolazi od grčkog en ["unutar"] i demos), procesu koji uključuje toleriranje određenog broja infekcija. Endemske bolesti obično uzrokuju povremene epidemije bolesti u zajednici, ali ne dovode do zasićenja odjela hitne pomoći.

Gripa je primjer. Pandemija gripe H1N1 iz 1918. godine, često nazivana "španska gripa", ubila je 50 do 100 miliona ljudi širom svijeta, uključujući procijenjenih 675.000 u Sjedinjenim Američkim Državama. Međutim, soj gripe H1N1 nije nestao, već je nastavio cirkulirati u blažim varijantama. Centri za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) procjenjuju da je u prosjeku 35.000 ljudi u Sjedinjenim Američkim Državama umrlo od gripe svake godine tokom protekle decenije. Društvo je ne samo "endemiziralo" bolest (sada sezonska bolest), već i normalizovalo njene godišnje stope smrtnosti i morbiditeta. Društvo je također rutinizira, što znači da je broj smrtnih slučajeva koje društvo može tolerirati ili na koje može odgovoriti postao konsenzus i ugrađen je u društveno, kulturno i zdravstveno ponašanje, kao i u očekivanja, troškove i institucionalnu infrastrukturu.

Drugi primjer je tuberkuloza. Iako je jedan od zdravstvenih ciljeva u okviru Ciljeva održivog razvoja UN-a "eliminacija tuberkuloze" do 2030. godine, ostaje da se vidi kako će se to postići ako apsolutno siromaštvo i teška nejednakost potraju. Tuberkuloza je endemski "tihi ubica" u mnogim zemljama s niskim i srednjim prihodima, uzrokovana nedostatkom esencijalnih lijekova, neadekvatnim medicinskim resursima, pothranjenošću i prenaseljenim stambenim uslovima. Tokom pandemije COVID-19, stopa smrtnosti od tuberkuloze porasla je prvi put u više od deset godina.

Kolera je također postala endemska. Godine 1851., zdravstveni učinci kolere i njen poremećaj međunarodne trgovine potaknuli su predstavnike carskih sila da sazovu prvu Međunarodnu sanitarnu konferenciju u Parizu kako bi razgovarali o načinima kontrole bolesti. Oni su donijeli prve globalne zdravstvene propise. Ali iako je patogen koji uzrokuje koleru identificiran i relativno jednostavni tretmani (uključujući rehidrataciju i antibiotike) bili dostupni, prijetnja kolere zdravlju nikada nije zaista prestala. Širom svijeta postoji 1,3 do 4 miliona slučajeva kolere i 21.000 do 143.000 smrtnih slučajeva povezanih s kolerom svake godine. Godine 2017. Globalna radna grupa za kontrolu kolere izradila je plan za eliminaciju kolere do 2030. Međutim, epidemije kolere su se posljednjih godina povećale u područjima sklonim sukobima ili siromašnim područjima širom svijeta.

HIV/AIDS je možda najprikladniji primjer nedavne epidemije. Na Posebnom samitu Afričke unije, održanom 2013. godine u Abuji, Nigerija, države članice su se obavezale da će preduzeti korake ka eliminaciji HIV-a i AIDS-a, malarije i tuberkuloze do 2030. godine. Ministarstvo zdravlja i socijalnih usluga je 2019. godine slično objavilo inicijativu za eliminaciju epidemije HIV-a u Sjedinjenim Državama do 2030. godine. U Sjedinjenim Državama svake godine se registruje oko 35.000 novih HIV infekcija, što je uglavnom uzrokovano strukturnim nejednakostima u dijagnozi, liječenju i prevenciji, dok će 2022. godine širom svijeta biti 630.000 smrtnih slučajeva povezanih s HIV-om.

Iako HIV/AIDS ostaje globalni problem javnog zdravlja, više se ne smatra krizom javnog zdravlja. Umjesto toga, endemska i rutinska priroda HIV/AIDS-a i uspjeh antiretrovirusne terapije transformirali su ga u kroničnu bolest čija se kontrola mora takmičiti za ograničene resurse s drugim globalnim zdravstvenim problemima. Osjećaj krize, prioriteta i hitnosti povezan s prvim otkrićem HIV-a 1983. godine je smanjen. Ovaj društveni i politički proces normalizirao je smrt hiljada ljudi svake godine.

Proglašenje kraja pandemije tako označava tačku u kojoj vrijednost nečijeg života postaje aktuarska varijabla – drugim riječima, vlade odlučuju da društveni, ekonomski i politički troškovi spašavanja života nadmašuju koristi. Vrijedi napomenuti da endemske bolesti mogu biti praćene ekonomskim prilikama. Postoje dugoročna tržišna razmatranja i potencijalne ekonomske koristi od prevencije, liječenja i upravljanja bolestima koje su nekada bile globalne pandemije. Na primjer, globalno tržište lijekova za HIV vrijedilo je oko 30 milijardi dolara u 2021. godini, a očekuje se da će do 2028. godine premašiti 45 milijardi dolara. U slučaju pandemije COVID-19, „dugi COVID“, koji se sada smatra ekonomskim teretom, mogao bi biti sljedeća tačka ekonomskog rasta za farmaceutsku industriju.

Ovi historijski presedani jasno pokazuju da ono što određuje kraj pandemije nije ni epidemiološka objava ni bilo kakva politička objava, već normalizacija njene smrtnosti i morbiditeta kroz rutinizaciju i endemiju bolesti, što je u slučaju pandemije COVID-19 poznato kao "život s virusom". Ono što je okončalo pandemiju bila je i odlučnost vlade da povezana kriza javnog zdravstva više ne predstavlja prijetnju ekonomskoj produktivnosti društva ili globalnoj ekonomiji. Okončanje vanredne situacije uzrokovane COVID-19 je stoga složen proces određivanja snažnih političkih, ekonomskih, etičkih i kulturnih sila i nije ni rezultat tačne procjene epidemioloških stvarnosti niti samo simboličan gest.